General-bojnik Maurizio Fronda
rođen je 2. svibnja 1969. u Terracini (Latina), Italija. Vojnu karijeru započeo je 1985. Pohađao je 198. klasu Vojne škole „Nunziatella“ (1985.-1988.), Vojnu akademiju u Modeni (170. klasa „Audacia“) i Vojnu akademiju u Torinu, gdje je završio osnovne akademske studije na političkim znanostima. Od tog vremena obavljao je širok raspon dužnosti, združujući operativno zapovijedanje i stožerne poslove u Glavnom stožeru Kopnene vojske Italije i Strateškom zapovjedništvu NATO-a te stičući iskustvo u svim područjima zajedničkog djelovanja i vojnoobavještajnog rada.
U čin poručnika proizveden je 1993. godine, kad je završio vojne studije, i bio raspoređen u 185. Zračnodesantnu topničku pukovniju „Folgore“ u Livornu. Sa svojom pukovnijom sudjelovao je u operaciji NATO IFOR JOINT ENDEAVOR (1996.) te u operaciji NATO SFOR (1999.) u Bosni i Hercegovini kao zapovjednik voda i stožerni časnik.
Usavršavajući dalje svoje profesionalno znanje nakon što je završio Generalštabni tečaj i stekao zvanje mastera na strateškim studijama na Ratnoj školi u Torinu, pohađao je Visoku ratnu školu u Portugalu u Središtu za visoke vojne studije u Lisabonu. Od rujna 2005. do srpnja 2006. pohađao je Intervidovsku generalštabnu školu (ISSMI) u Središtu za više obrambene studije u Rimu, po čijem je završetku služio u Glavnom stožeru Kopnene vojske Italije kao nadležni časnik Uprave za raspoređivanje osoblja. Godine 2008., tijekom službovanja u Rimu, raspoređen je u Bosnu i Hercegovinu kao vojni pomoćnik dozapovjednika operacije ALTHEA EUFOR-a.
Od 2009. do 2016. vršio je sve zahtjevnije dužnosti, uključujući i poziciju zapovjednika skupine u 185. pukovniji za izviđanje i pronalaženje ciljeva iz zračnog prostra (RRA0) „Folgore” i zapovjednika te pukovnije, koja predstavlja postrojbu specijalnih snaga sastavljenu od posebno odabranog i obučenog osoblja, opremljenog za obavljanje punog spektra zadaća i specijaliziranog za izvršenje operacija specijalnog izviđanja i upravljanja vatrom. Godine 2011. kao zapovjednik skupine, raspoređen je u Afganistan na dužnost zapovjednika Operativne skupine „Victor“ u sastavu misije NATO ISAF.
Od 2016. do 2019. godine bio je zamjenik načelnika stožera za obrazovanje i doktrinu u Zapovjedništvu NATO specijalnih operacija (NSHQ) u Monsu, Belgija.
Po unapređenju u čin brigadnog generala, godine 2019., Glavni stožer Oružanih snaga Italije odabrao ga je, na temelju njegovog bogatog iskustva na veoma zahtjevnim nacionalnim i internacionalnim pozicijama te sposobnosti da se prilagodi složenim multinacionalnim okruženjima, za osjetljivu poziciju zapovjednika Bilateralne misije pomoći i potpore (MIASIT) u Libiji, čija je zadaća bila pružanje pomoći i potpore Vladi nacionalnog sporazuma Libije.
Godine 2020., po povratku u Italiju, preuzeo je zapovijedanje Taktičkom vojnoobavještajnom brigadom Kopnene vojske, postrojbom koja okuplja sve glavne kapacitete prikupljanja i procjene vojnoobavještajnih podataka za oružane snage, kao što su sredstva elektronskog ratovanja, instrumentalnog izviđanja operativnog područja i prikupljanja podataka iz rada s ljudima.
Po unapređenju u čin general-bojnika 2024. godine, preuzeo je zapovijedanje talijanskim zdrugom „Acqui“ do studenog 2025. i do tog vremene bio uključen u brojne međunarodne vježbe zapovjednog mjesta, uključujući europsko istočno krilo, kako bi se testirala operativna spremnost zdruga i njegovih pet brigada.
Kao vojni padobranac, stekao je kvalifikaciju identifikatora ciljeva godine 1999., kao i kvalifikaciju za skokove na slobodno dejstvo, a ima i vojnu padobransku značku Italije, Francuske, SAD, Španjolske, Jordana i Rumunjske.
Za službu je odlikovan nizom državnih i međunarodnih priznanja i odlikovanja, od kojih se izdvajaju stepen viteza Vojnog ordena Italije, dva Srebrena krsta za zasluge KoV-a, Zlatna medalja za dugogodišnje zapovijedanje i Srebrena medalja za dugogodišnje padobransko dejstvo. Također je dobio odlikovanja Portugala i Francuske.
General-bojnik Fronda oženjen je Gerardom i ima troje djece.